Prezime Alendar potiče od turske riječi alemdar što znači zastavnik , bajraktar ( alem , tur. zastava ) , kasnije u ljubuškom bošnjačkom govoru alendar . Hasan , prvi poznati ljubuški Alendar , rođen 1682.godine , junak je jedne zanimljive priče utemeljene na povijesnim izvorima i narodnoj predaji . O njemu su pisali mnogi hrvatski pisci , a kako i ne bi kad se radi o muslimanu koji je postao znameniti katolički svećenik ,propovjednik bez premca i svet čovjek , uvršten u Kalendar hrvatskih Božjih ugodnika ( Homo sanctus , perfectus religiosus ).
U jednom četovanju poslije pada Vrgorca u mletačke ruke 1690. godine , vrgorački harambaša Šimun Talajić-Delija zarobi nekog Alendara iz Ljubuškog . Zarobljenik ostavi u Vrgorcu svog sina , osmogodišnjeg dječaka Hasana , kao zalog dok ne prikupi novac za otkup . Za to vrijeme dječaka su čuvali i odgajali franjevci u zaostroškom samostanu . Poslije plaćenog otkupa , Hasan se s ocem vrati kući . Ali , poslije izvjesnog vremena , ne zna se kada i zašto , mladi Hasan odluči da se vrati porodici Delije u Vrgorac gdje je boravio kao talac . O njegovu bijegu preko granice ispredale su se dramatične priče , bez osnove u pisanim izvorima . Poslije određene vjerske pouke, Hasan , več mladić od 17.godina , kršten je u zaostroškom samostanu 2. februara 1699. godine i dobio je ime Stipan . Samo dvije godine kasnije upućen je u Našice gdje je obukao franjevački habit i uzeo redovničko ime fra Lovro . Na studijama u Italiji stekao je zavidnu teološku , književnu i filološku naobrazbu . Govorio je i pisao hrvatskim jezikom i veći dio svog života djelovao je u Makarskoj , Splitu i Šibeniku kao profesor . Kažu da mu kao propovjedniku u Dalmaciji nije bilo ravna . Fra Lovro je , međutim , mnogo poznatiji kao filolog i pisac . Lovrini biografi navode da je poslije krštenja , vjerovatno u proljeće 1720.godine , potajno posjetio majku , nevjestu i bratićnu u Ljubuškom ( godine smrti oca i pogibije brata nisu poznate ) . Prema tim izvorima,majka je ostala kod kuće , a nevjesta i bratična su s njim otišli u Split .gdje ih je poučio kršćanskoj vjeri i krstio . Fra Lovro je cijelog života patio što mu majka nije htjela da pređe na katoličku vjeru.To se vidi iz jednog događaja koji je opisao fra Josip Glumčević : < Kad je jednom zanosno propovijedao u splitskoj katedrali , tako je osvojio slušateljstvo , da je jedna žena glasno viknula : > Blago majci koja te je rodila ! > Kad je fra Lovro to čuo , nije mogao nastaviti propovijedati , nego je počeo pred svim svijetom glasno plakati . Te su ga riječi veselile kao propovjednika , ali isto toliko žalostile i ranile u dušu , kao < mač preoštri > , > jer nevoljna mater koja me je na svijet grješna porodila , ovih dana je umrla kao Turkinja . Nije se htjela obratiti na vjeru Isusovu , sasvim da sam je puno godina svjetovao , molio i zaklinjao . Pa kako joj može biti blago ? > U pisanim izvorima se malo gdje navodi fra Lovrino prezime , nego samo redovničko ime i mjesto rođenja u obliku < a Gliubuschi < ili < de Gliubuschi < na latinskom ili < da Gliubuski < na talijanskom jeziku . Za tvrdnju da je mali Hasan iz ljubuške porodice Alendara postoji osnova samo u jednom pisanom izvoru . Jedan dokument u sinjskoj matici krštenih potvrđuje da je fra Lovro 25. augusta 1720. godine pokrstio nekog Ahmeta Alendarovića , Turčina iz Ljubuškog i da mu je novonadjenuto ime bilo Petar . Ne zna se sudbina preobraćenika Petra , ranije Ahmeta Alendara ( u starim hrvatskim pisanim izvorima Alendari su Alendarovići , Ibrulji Ibruljevići , Bilali Bilalovići , itd. ) , niti njegova rodbinska veza sa fra Lovrom , bivšim Hasanom . Ipak , to nije dovoljno čvrst argument za tvrdnju da preobraćenik fra Lovro pripada ljubuškoj bošnjačkoj porodici Alendara. Jedno novije znanstveno istraživanje dokazuje da je fra Lovrino pravo , izvorno prezime Šitović , a ne Alendar : -u arhivi makarskog samostana u jednoj knjizi krštenja na bosanici iz 1714. godine nalazi se vlastoručni upis fra Lovrinog prezimena u obliku Šitović ; -prezime u obliku Šitović prvi je naveo na bosančici njegov subrat i savremenik iz makarskog samostana fra Nikola Gojak u februaru 1729 godine u svom dnevniku povodom fra Lovrine smrti ; -u jednom dokumentu izdanom u julu 1694. godine u Čitluku navodi se da je vlasnik zemljišnih posjeda u Jezercu ispod Vrgorca bio neki Mehmed Šitović ; -u popisu zemljišnih čestica u katastarskoj općini Lisice postoji oveći broj njiva pod nazivom Šitovina . Posljednja dva pisana izvora navode na pretpostavku da je porodica malog Hasana živjela u nekom selu na ljubuško-vrgorskom graničnom području , a ne u ljupkom gradu . Možda su Šitovići imali posjede uz desnu obalu Trebižata , u Lisicama ili Teskeri ,u blizini zemljišnih posjeda ljubuške porodice Konjhodžića . Kada bi pisani izvori potvrdili ovu pretpostavku , uvjerljiviji bi bili i zarobljavanje njegovog oca , postupak oko otkupa i dječakov bijeg od kuće .Fra Lovro je mogao posjetiti svoju obitelj samo u nekom selu u neposrednoj blizini mletačko-osmanske granice , nikako u nekoj ljubuškoj mahali gdje bi bio odmah zapažen i surovo kažnjen . Iako su se mnogi pisci bavili fra Lovrinim životopisom i njegovim djelima , ostalo je još mnogo toga nerazjašnjeno . Ostala je i tajna zašto se fra Lovro uvijek potpisivao kao < Ljubušak > , < od Ljubuškog < , < iz Ljubuškog < , ne krijući svoje preobraćanje . Tvrdnja da je mali Hasan bio sin ljubuškog kapetana ne stoji . Naime , u vrijeme zarobljavanja njegovog oca , a i kasnije sve do 1699. godine kada je Hasan pokršten u Stipana , nije postojala ljubuška kapetanija , pa prema tome , ni ljubuški kapetan . Fra Lovro se od svih fratara najviše isticao u pokrštavanju muslimana i u ratnim pripremama za oslobođenje Imotskog od Turaka . Neko je s pravom rekao da svijet nije vidio < većeg fratra , a manjeg muslimana > . Umro je u Šibeniku 1729. godine . Pavičić V . FRA LAURENTIUS DE GLIUBUSCHI : Alendar(ović) , Sitović ili Šitović ? Zavod za povij. znanosti HAZU 2008 ; sv. 50 : 193-211 .
HALID SADIKOVIĆ
1359 Posjeta 2 Posjeta danas