Kad je Mehmed-beg 1887-godine objavio ” Narodno blago ” u vlastitoj nakladi , odziv je bio neobičan . To je bila jedna od rijetkih knjiga objavljenih latiničnim pismom na narodnom jeziku , od Muslimana dotada skoro potpuno nepoznatog u našoj književnosti .
Željan da se ” samo na književnom polju nađe ” i uvjeren da će ova knjiga biti lijep primjer i temeljit povod ” drugim ” muhamedovcima ” koji će ” rado početi po koju knjižicu na svom materinskom jeziku pisati i izdavati ” , Mehmed-beg na kraju predgovora poručuje :
” Eto ti naš mili narode jedna lijepa hrpa tvog vlastitog i značajnog blaga , pa se mudro i vješto s njim služi kao što su nam se i naši pradjedovi uvijek služili i svoje misli tako krasno izražavali ! “
Pored dobrodošlice i pozitivnih prikaza u savremenoj kritici u ” Književnoj smotri ” i ” Viencu ” iz Zagreba , ” Bosanskoj vili ” iz Sarajeva i ” Glasu Hercegovca ” iz Mostara , Mehmed-begu su stigle i pismene pohvale od ministra Kalaja , mitropolita dabrobosanskog Hadži Save Kosanovića i biskupa Josipa Juraja Strosmajera .
Ministar Kalaj je pisao Mehmed-begu :
” Knjiga ova ne sadržaje jedino lijepo blago , koje se u poslovicama i pjesmama u bosanskom narodu nalazi , već je ta knjiga i blago za čitavu našu državu ” .
Hadži Sava Kosanović , prvi bosanski mitropolit , prvi Srbin na čelu crkve u Bosni , Hercegovac i vršnjak Mehmed-begov , svećenik širokih vidika , popularan među muslimanima zbog pokazane vjerske tolerancije , pozdravio je u stihovima izlaženje knjige u ” Bosanskoj vili ” . Znao se sa autorom knjige još od aprila 1881. godine kada je Mehmed -beg , kao počasni vladin savjetnik , biranim riječima pozdravio njegovo ustoličenje . Mitropolit sakupljeno narodno blago naziva ” cvijećem sa naših brda i ravnina ” u kiti optočenoj arapskim cmiljem i zahvalan mu je što je ” biser na vidik iznio ” . Uvjeren je da ” cvijeće” sabrano u ovoj knjizi i ime njenog autora ” nikada uvenuti neće ” :
Moj zemljače , vrli trudbeniče ,
Mehmed beže , ljubuški viteže !
Šaljem selam , zdravo mi budi ,
Na hairli neka su ti trudi !
Znam i prije , a sad folje * kažu ,
Da si mnogo uzabrao cv'jeća ,
Sa našijeh brda i ravnina
I svih strana kud si poskočio ,
Pa skupio , u kitu skitio
I arapskim cmiljem optočio
Nek miriše mlađem naraštaju .
Prosta mudrost , al sa jezgrom znanje ,
To ” Narodno blago ” i imanje ,
Što nam mudre glave narekoše .
Naši stari po dugu iskustvu ,
Poslužiće za nauk potomstvu .
Od mene ti , k'o zemljaka , fala ,
A znam dobro , neće biti sama .
Što si biser na vidik iznio
I u tom se mnogo potrudio ,
S'tim si velje dobro učinio ,
Našoj kući i plemenu svome
Spleo v'jenac i spomenu tvome ,
Te nikada uvenuti neće
Ni tvoj namuz* , ni sabrano cv'jeće .
Pa kad knjiga iz pritiska sine
Da poleti , da se javlju vine ,
Nezaborav’ ni tvoga zemljaka
No mu pošlji stručak tog ” opštaka “*
Hadži Sava Kosanović .
Mehmed-beg Ljubušak se upoznao sa biskupom Josipom Jurajem Štrosmajerom 1879. godine na proslavi srebrenog pira cara i kralja Franje Josipa u Beču . Otada do smrti ostadoše dobri prijatelji . Prečasni biskup je dva puta dolazio u Sarajevo , 1889. i 1896. godine i oba puta je posjetio Mehmed-bega , a on mu je uzvratio kao gost dva puta u Đakovu . Bili su iskreni jedan prema drugom , iako su ih dijelili različiti nacionalno-politički pogledi .
Mehmed-beg je slao biskupu prve primjerke svojih tek objavljenih djela.To nije bio samo znak osobne pažnje prema prijatelju i velikom čovjeku , nego možda i očekivanje da će ga čuveni biskup podržati u njegovom plemenitom poslu . U pismu Mehmed-begu od 1. kolovoza 1887. godine Strosmajer uz zahvalu na poslatom primjerku knjige ” Narodno blago ” piše :
” Vaše narodno blago krasni je dar kog narodu svome sakupiste i prikazaste . Vama na čast i poštenje budi , a mi se svi tomu iz svega srdca radujemo , što to narodno blago i biserje po narodu sabirete i na vidik iznašate . Tako valja da i braća muhamedanci uz nas pristanu i da se za naš divni jezik i za našu knjigu i prosvetu pobrinu ” .
Biskup dalje navodi da su se hrvatski listovi povoljno oglasili o ovom njegovom književnom djelu i moli ga da mu pošalje 20 ” iztisaka ” i označi cijenu .
Pozitivne ocjene književnih kritičara podstakle su Mehmed-bega Ljubušaka da iduće , 1888. godine , uz značajne dopune , štampa drugo izdanje ” Narodnog blaga ” , sada ćirilićnim pismom . U oba izdanja autor je naveo imena i prezimena 52 saradnika u ovom plemenitom poslu . Od Ljubušaka to su bili Bećir-beg Kapetanović , veleposjednik iz Vitine , Halid ef. Sadiković , načelnik grada Ljubuškog i Mihailo Kardum , čifčija iz Grabovnika .
Mehmed-beg Ljubušak se iskreno radovao izlasku svog književnog prvijenca . Po vlastitim riječima , osjećao se kao mrav koji je pošao na Ćabu u koju nikada neće stići . Krenuo je ovom zbirkom narodnog blaga samo da se nađe na tom ” svetom ” putu , kako piše u predgovoru . Da podijeli svoju radost s prijateljima i poštovaocima , jedne augustovske večeri priredio je obilan zijafet u svom ljetnikovcu na Grbavici . Probrani gosti na čelu sa građanskim doglavnikom baronom Kutscher-om zdravili su domaćinu kao književniku .
U ” pristupu ” ( predgovoru ) svoje čuvene zbirke narodnih pjesama Bošnjaka 1888. godine , Kosta Hörmann piše :
” Hvala bogu , što se već u našem narodu muhamedovskom počelo osjećati , da treba narodne umotvorine njegove iznijeti na vidjelo . Što je dosad čamilo u tami , to sad izlazi na svjetlost , da cvjeta i miriše .
U prvom redu ide dika plemenitog našeg Mehmed-bega Kapetanovića , koji je bistrom pameću razumio duh vremena , pa narodu darovao ” Narodno blago ” u poslovicama , lijepim rečenicama i pjesnicama . Baš se u dobri čas pojavio na divanu ; evo mu sa svih strana , ko iz jedne duše dovikuju : ” Ejvala beže , svijetao ti obraz na obadva svijeta ! “-I dok se god bude zborilo našim jezikom , časno će se spominjati i njegovo pošteno ime , koji je prvi uveo i muhamedovsku braću u kolo naših narodnih književnika ” .
* folje ( tal. )-dnevne novine , tisak
* namuz-nam , ugled , čast , slava , dobar glas
* ” opštak “-nepoznato .
HALID SADIKOVIĆ