Sabur je jedna lijepa bosanska riječ orijentalnog porijekla. Često ga preporučuju, no rijetko prakticiraju. Sabur je riječ koja se preporučuje ljudima nevezano za to da li su vjernici ili ne.
No, nije to taj sabur, kao kad odeš po somun na Čaršiju u Aišinu pekaru… Ponekad se u kupovini somuna formira red, manji ili veći. Tada ljudi mirno čekaju svoj red, što i nije uobičajeno kada su drugi razlozi čekanja. Tu i tamo se kao i uvijek nađe poneki mangup, koji će proći “preko reda”. Neke stvari se ne mogu promijeniti. Tada stariji, što čekaju u redu za taj somun, uzviknu: “Sabur mladiću, stani u red..”
Pitanje je koliko će sabura u nama ostati do… neke nove nepravde… neke nove podvale… nekih novih laži… Sabur znači strpljivost, ali ona mudra. Sabur nije trpljenje, naročito ne nepravde i ljudske gluposti, koju redovno susrećemo. Sabura će nam definitivno trebati u bliskoj budućnosti ukoliko pratimo vijesti iz domaće, a i međunarodne politike. Nažalost, na neke događaje ne možemo uticati. Tek skupljati sabur u sebi…
“Sabur je kad u sebi nosiš toliko bola, a ispred ljudi stojiš nasmijan!
Sabur je kad su ti oči pune suza, a niko ne primjećuje jer plačeš kao malo dijete u sebi…
Sabur je kad ti bacaju kamenje pod noge, a ti se praviš da ih ne vidiš.
Sabur je kad ti zabijaju nož u leđa, a ti vadiš jedan po jedan i ne pokazuješ da te zabolio.
Sabur je kad sanjaš o ružama, a gaziš po trnju.
Sabur je kad znaš da te lažu, a ti ih počastiš istinom.
Sabur je kad se suzdržiš, a mogao bi se razbiti na komade…
Sabur je osobina JAKIH ljudi.”
udrimuski.ba, piše: Nermina Veljan