OMER I MEJREMA

Dvoje su se zavoljeli mladih,

Omer momče,Mejrema djevojče,

U proljeće,kad iscvjeta sv'jeće,

Kad iscvjeta sumbul i karanfil.

Mala ih je opazila straža,

Mala straža:Omerova majka.

Pa j’ Omeru majka govorila:

„Oj,Omere,moje milo perje,

Ti ne gledaj Mejreme djevojke,

Ljepšom će te oženiti majka,

Lijepom Fatom,Atlagića zlatom.

I viša je i ljepša od Mejre,

Još je Fata od roda bogata

I tebe će podpomoći blagom“

Al’ govori Omer momče mlado:

„Hajd’ ne luduj,moja stara majko,

Nije blago ni srebro ni zlato,

Već je blago,što je srcu drago“:

 

Izvor:Smail Balić-Kultura Bošnjaka,1994.

Izbor:Kemal Mahić