Sadik ef.Sadikovic

sadik

Kategorija: Halid SadikovicObjavljeno petak, 27 Mart 2009 11:16Klikova: 1234

Sadik ef. Sadiković rodio se 1867. godine u mahali Bešir . Njegov otac Mula Ahmet je

sin Hasan ef. , bogatog spahije , a majka Pašana iz porodice Mahića . Otac i djed ,

a i raniji njegovi preci bavili su se liječenjem travama i bili vrlo priznati u

liječenju rana , iako im to nije bilo osnovno zanimanje . Osnovnu školu ( < mejtef <

) završio je u rodnom mjestu , medresu u Travniku gdje je boravio oko deset godina.

Iza toga je dvije godine bio na školovanju u Carigradu .

 

Kao mladić je saznao ” sve što se može saznati ” o ljekovitim svojstvima trava koje

u obilju može dati ljubuško podneblje . Da proširi svoje znanje putovao je po Maloj

Aziji , Srbiji , Makedoniji i Crnoj Gori . Rano je naučio turski i arapski jezik , a

kao austrijski vojnik brzo je savladao njemački jezik .

Vrlo je vjerovatno da su Sadi prvi pacijenti počeli stizati oko 1900. godine , s tim

da se njihov broj postepeno povećavao do rata 1914. godine , ali ne toliko da bi

skrenuo širi interes javnosti . Iz novina tog perioda , a i kasnije , u periodu

najveće popularnosti , vidi se da je njegovo liječenje travama počelo prije početka

prvog svjetskog rata i da je i tada bilo zapaženo u ljubuškom kraju .

Sado je od oca je naslijedio priličan imetak i nikada u svojoj zavidno dugoj

karijeri narodnog liječnika , nije težio ličnoj koristi . Na njegovom imanju

gajili su se duhan , loza i žitarice na racionalniji način nego u drugih . >

Agrarna reforma < 1919. godine , kao i mnogim drugim bogatim ljubuškim

muslimanima , otela je mnogo od njegove naslijeđene imovine , ali se Sado u

tom nije nimalo promijenio  , Bolesniku koji bi pitao koliko ima za savjet

platiti , Sado bi obično rekao: > Ništa , osim ako hoćeš šta dati za

dobrotvorna društva >…Pri ruci su mu bili numerirani blokovi < Gajreta > ,

> Napretka > , > Prosvjete > , > Narodne uzdanice < , > Crvenog krsta > i

drugih društava i udruženja . Sado je jednom prilikom rekao da je u toku

  1. godine prikupio za dobrotvorna društva oko 100.000 dinara .

Makarski novinar Moravec 1927. godine piše u ” Večernjoj pošti ” :>.a ime g. Sadik Sadikovića , koji redom , bez pregleda , ispravno ustanovljuje

bolest onih koji mu se obrate , raširilo se prepričavanjem po našim selima i

palankama . To je stvorilo njegov autoritet u širim masama , to je ona nevidljiva ,

privlačiva moć , koja vabi žedne života , dnevno u Ljubuški . Tako je bilo sad

manje , sad više , prije rata , za vrijeme rata , tako je i danas > .  Već u prvim danima prvog svjetskog rata morao je na frontu , prvo u Beč , zatim u

Đer .Radio je u bolnicama kao bolničar gdje je uz liječnike mnogo naučio i potvrdio se

obnašajući čast podliječnika( Unterartzt ) . Vrlo inteligentan i nadaren , brzo je

shvatao osnovnu doktrinu zvanične medicinske struke i postepeno se oblikovao u

narodnog ljekara sa širokim vidicima .

Sadino umijeće vezano je za priču o glasovitom hećimu Šeremetu , učeniku

egipatskog ljekara Sufur-hekimlije . Nekada davno , kada je Ljubuški bio

važna operativna baza za zapadnu Hercegovinu i istočnu Dalmaciju , Šeremet

je sa turskim vojnicima stigao u Ljubuški i nastanio se u kući Sadinih

predaka . Donio je veliki broj knjiga na orijentalnim jezicima o liječenju

biljem i iznad Sadikovića kuća , pod brdom Buturovica , uredio je jednu

bašču u kojoj je kultivirao sve ljekovite trave za koje je znao . Travama je

liječio i vojnike i civile , a održavao je i rasplod . Iza njegove smrti u

Sadikovića kući sve knjige su ostale nedirnute i skoro zaboravljene dok nisu

došle u Sadine ruke . Sado je u njima i u već zapuštenoj Šeremetovoj bašči

vidio veliku priliku za samorealizaciju koja se potpuno slagala sa njegovim

ambicijama da liječi ljude travama .

U jednom intervjuu 1929. godine kad je imao preko 60 godina , Sado kaže : ”

Ja se , moj dragi , bavim tim već odavna , ima tomu blizu već 50 godina .

Nemoj misliti , da sam na to liječenje došao slučajno . Moji su se pređi

bavili liječenjem ; moji pradjedovi i djedovi učili su to znanje , pa sam i

ja kao mladić počeo da se zanimam za to .Učio sam onda , a učim i danas < .

Ove riječi govore protiv olake i apriorne ocjene njegovog dijagnostičkog i

terapijskog umijeća i znanja i bogate i višedecenijske samoedukacije . Sado

je učio i onda kada je bio u zenitu svojih sposobnosti , kada su mnogi

bolesnici u njemu vidjeli jedinog spasioca .

Sado ne negira da su njegovi pacijenti većinom < obični ljudi > , ali i

mnogi iz kruga < otmjenijeg svijeta >…: > Među mojim pacijentima ima

građana , ima seljaka , ima neukih i učenih ljudi , ima svih mogućih zvanja

i staleža . Među njima ima profesora i svećenika , ima liječnika i časnika ,

pa čak i ministara…Među tim bolesnicima bilo ih je i iz najudaljenijih

krajeva svijeta , iz Japana i Kine , te Azije i Amerike , a da ne govorim o

Evropi i našoj državi < …

Tipičan odnos velikog narodnog ljekara i pacijenta Kasim Gujić opisuje ovako :> Starački , ali otmjeno , sjedi na jednom šiltetu na stolici Sade Sadiković , a

između stolova na stolicama i drvenim klupama sjede bolesnici , dok isto tako

veliki broj lakših bolesnika stoji pokraj zidova . Svi oni čekaju na red .Pred njim stoji čovjek koji se tuži na jednu tešku hroničnu bolest .-I ako su me – govori bolesnik – liječili mnogi specijalisti , evo sam došao i tebi

da pokušam neće li Bog dati da među tolike tebi zahvalne i mene ubrojiš .Sado ga uzima za ruku , ozbiljno ga gleda , sluša , a kada je ovaj svršio , on poče :        – Razumiš , dragi moj , kad ti specijalisti nisu pomogli , šta si baš onda

morao doći meni ? Ali Bog će dati dobro i u njega ćemo tražiti pomoći . Znaš

, brate , Arabija je kolijevka medicine,pa sam u jednoj arapskoj knjizi

čitao da narod liječi ovakvu bolest na ovaj način : – nabraja Sado sve

lijekove – i sve po određenoj mjeri…Vrijeme i sve ostalo uz ovo liječenje

– tumači i objašnjava bolesniku – ali prije sve treba se čuvati svega što

ugriza za jezik . Zabranjuje bolesniku pušenje , pijenje kafe i svih

alkoholnih pića . Naročito mu naglašuje da treba paziti najviše na hranu i

strogo se držati dijete…Bolesnik se zahvaljuje uvjeren da je našao pravi

lijek svojoj boljci , pa hoće da plati savjet . Sado svoje savjete ne

naplaćuje , ali zato je svakom bolesniku slobodno da doprinese neki milodar

mnogim kulturnim društvima i ustanovama . Dok ovaj bolesnik smiješeći se

odlazi sa svog mjesta , već je Sado počeo razgovor sa drugim bolesnikom…>

.Zanimljiva su i Sadina epidemiološka zapažanja o raširenosti tuberkuloze i sifilisa

među njegovim pacijentima :        >

Jedno je kod našeg hercegovačkog naroda najžalosnije , a to je,što ima

vrlo malo onih ,koji su svjesni svoje bolesti i njenih posljedica , pa se

zapuste i tako strada cijela familija , a često i cijelo selo , jer neće

da se obrate liječniku , nego čekaju dok dođu u najgore grane . Dalmacija

također mnogo trpi od takovih bolesti , ali Dalmatinci su mnogo svjesniji

, pa se odmah,u početku bolesti , obrate na liječnika , stoga se kod njih

slične bolesti ne mogu raširiti < .

U vrijeme najveće popularnosti , Sado je uticao na cjelokupni život svog rodnog

grada . U dva novinska napisa iz 1928. godine upozorava se na strožiju kontrolu

prometa u gradu zbog jedne teške saobraćajne nesreće i popravku puta Čapljina –

Ljubuški kojim svakim danom Sadi stiže veliki broj pacijenata .Sadina ordinacija je bila jedna soba u maloj kafani na Žabljaku .Poslije pregleda

bolesnika Sado bi diktirao recepte dvojici pisara . U drugoj sobi kafane , koju je

držao Sadin zet Ahmet Mušić sušilo se i pripremalo za bolesnike ljekovito bilje .

Sado je radio neumorno od jutra do večeri u toj sobi u kojoj je od namještaja bilo

samo nekoliko stolova i stolica . Nikada nije tražio bolju ordinaciju niti je želio

< sići > u grad . Ne jednom je rekao : > Neću da ostavim ovu mahalu u kojoj sam

odrastao makar bi to bilo i meni i bolesnicima lakše >.Broj pacijenata bio je redovno velik . Sado kaže :        > Broj ne mogu sigurno reći . O tome ne vodim statistike . Neću pogriješiti

ako kažem da godišnje imam preko 15.000 ljudi , koji mi dolaze , da pitaju

za savjet . Ima kroz to vrijeme katkada toliko bolesnika da mi nije moguće

sve zadovoljiti . U te dane moram od ranog jutra od 5 sati pa sve do

ponoći da sam s njima zaposlen . Osobito ova navala zapazila se vidno

ovamo poslije rata > .Sado je jednom novinaru izjavio da bolesti prepoznaje < po očima i licu , po kucanju

pulsa i po iskazima samog bolesnika > . To znači da su njegove glavne dijagnostičke

metode bile anamneza , inspekcija i palpacija pulsa . S obzirom da se i danas preko

50 % bolesti dijagnosticira anamnezom i da je Sado bio oštroumni zapažač kome je

malo šta promicalo iz vida , nije čudo da su njegove dijagnoze vrlo često slagale sa

dijagnozama liječnika . Ako se uz to doda i izuzetno poznavanje efekata ljekovitog

bilja ( Sadi u tome nije bilo ravna ) , socijalni profil njegovih bolesnika i

ekonomske prilike u Ljubuškom u njegovo doba , onda je jasno zašto je jedno vrijeme

bio jedan od najpoznatijih ljudi u Kraljevini . Njegovi uspjesi bili su plod njegova

znanja i iskustva , izuzetne moći zapažanja i visoke inteligencije , a nikako plod

vidovitosti , hipnoze ili telepatije , kako se tada mislilo .Sado o dijagnostici veli :

>….Poznavanje bolesti nije lak posao,za to treba ne samo poznavanje njenih

vanjskih znakova , nego i duše bolesnikove i našeg čovjeka napose . Tu

treba duboko promatranje bolesnika , treba ući u njegovu dušu i pokrenuti

na rad jedno unutarnje osjetilo koji kanda leži više u srcu nego u

moždanima  i nameće se razumu kao neodoljiva slutnja koju je lakše osjetiti

nego li opisati > .Sadina dijagnostika temeljila se na poznavanju vanjskih znakova bolesti , poznavanju

duše bolesnikove , posebno , poznavanju našeg čovjeka i intuiciji .U vrijeme njegove najveće popularnosti , a i kasnije , kada skoro nije izlazio iz

kuće i kada je bio vezan za postelju , neki ljudi , željni lake zarade , lažno su se

pretstavljali kao Sado .U oktobru 1928. godine u Prnjavoru se pronio glas da se u okolnim selima pojavio

liječnik Sadiković iz Ljubuškog i da po selima hoda i liječi . Policija je brzo

uhvatila ” lažnog Sadu ” , Abdu Abdića iz Banja Luke .        U martu 1934. godine jedan Ljubušak , Muharem Sadiković , star 27 godina ,

liječio je po konjičkim selima seljake raznim travama . Naravno , u kontaktu

sa bolesnicima naglašavao je da je rod popularnog Sade i da je kod njega

naučio liječenje travama . Iako je bio ” prilično inteligentan ” po sudu

autora novinskog napisa i obrazovan ( završio je 4 razreda mostarske

gimnazije ) , liječenje travama mu nije išlo od ruke . Uhapšen je i osuđen

kao nadriljekar .        U junu 1935. godine kompromitirala su se još dva Ljubušaka koji su tada

radili i stanovali u Dubrovniku . Oni su kao ” ljekari ” krenuli u sela oko

Boke Kotorske . Uzimali su novac od bolesnika na račun lijekova koje su

trebali dobiti od ” svog oca ” Sadika . Zalazili su i propitivali po kućama

da li imaju bolesnika i nudili svoje ” znanje ” u liječenju travama i

najtežih bolesti . Jedan je bio kafedžija , drugi otpušteni pješadijski

podoficir . Oba su uhapšena i osuđena .        U Sarajevu je 1936. godine živio i radio narodni ljekar Milan Dodig , rodom

iz Banja Luke . Mnoge Sarajlije su bile uvjerene u njegove ljekarske

sposobnosti , dok su druge smatrale da se radi o običnoj varalici . Navodno

, on se , ne jednom , hvalio da je zajedno sa Sadom izučavao trave kod neki

brazilijanskih i indijskih narodnih ljekara . Zvali su ga ” sarajevski Sado

” .Neki Stevo Katić iz Tuzle proglasio se < pomoćnikom Sade Sadikovića > i počeo

liječiti po selima . To je bilo dovoljno da mu se obrati veliki broj bolesnika .

Ubrzo je otkriven i kažnjen zatvorom od dva mjeseca .Sado je bio vrlo popularan u Dalmaciji . Isticao je da Dalmatinci mnogo više drže do

svog zdravlja od Hercegovaca . Dolazili su mu stalno , bez obzira na udaljenost i

zabrane . U periodu najvećh Sadinih uspjeha , u selu Sv. Juraj kod Senja pojavila su

se tri mladića od kojih se jedan izdavao za sina Sadina . On i njegovi pomoćnici

obilazili su mnoga sela i liječili narod sušenim travama , korjenjem i raznim

mastima . Broj pacijenata iz okolnih sela je brzo rastao , a njima su se pridružili

i neki senjski intelektualci . Varalice su otkrivene i uhapšene poslije grubih

grešaka u liječenju nekog ribara .Za Sadu su se zanimali i mnogi ljekari . Jedni su mu dolazili kao pacijenti , drugi

su ga kritikovali i ponižavali , treći su službeno ili stručno pratili njegov rad i

djelatnost i o tome pisali izvještaje i analize ( < Medicinski godišnjak , 1932. ,

Glasnik ministarstva zdravlja , Flegerov referat na kongresu liječničkih komora

  1. godine u Rogaškoj Slatini ) . Nijedan od njih nije vidio prave vrijednosti

Sadine kao narodnog liječnika , niti je pravilno znao da ocijeni njegovu pojavu i

djelatnost u onom vremenu .Neki napisi sadrže ,pored tačnih podataka i realnih

ocjena , i neistine i kriva tumačenja . Evo jednog takvog teksta hrvatskog

povjesničara medicine dr-a Vladimira Bazale , napisanog u vrijeme Sadinog postepenog

< zalaska sa scene > 1936. godine :        < Sadik Sadiković iz Ljubuškog je najpoznatiji narodni nadriliječnik u

Jugoslaviji , fanatični i talentirani spekulant , star danas preko 60 godina

, > radi > više od 30 godina , kažnjavan je često , izgleda nepopravljivo .

Interesantno je da njega nikada ne pitaju za savjet mještani u Ljubuškom ,

niti seljaci iz okoline ; srez ima svog liječnika , a općina Ljubuški

uzdržava odavno još i svog općinskog liječnika kojima se tamošnje

stanovništvo obraća . Sadiković se ranije bavio < liječenjem obolenja

stomaka > , a od oslobođenja postao je < univerzalni specijalista < za sve

grane medicine . Svijet mu je dolazio na < savjet i liječenje > sa sviju

strana , često po 100 lica dnevno . U godini 1927. dolazilo je često po 15

automobila punih s pacijentima iz Splita , Makarske , Šibenika , Trogira i

ostalih mjesta Primorske Banovine , što je poslije naročito iz Dalmacije

veoma smanjeno ; ali pojava < ići Sadikoviću > prelazila je kao epidemija na

druge krajeve . Dolazili su mu generali , poslanici , viši činovnici ,

veliki župani , itd., a neki valjda i radoznali . Otac i djed Sadikovića

bili su ranari i vidari > .Oštre polemike u splitskim novinama o ljubuškom < čudotvorcu < i vidovitom narodnom

ljekaru nadahnule su darovitog Splićanina Ivu Tijardovića da Sadu odredi za jedno od

glavnih lica u opereti ” Spliski akvarel “. Ova opereta je komponirana 1928. godine

u vrijeme Sadine najveće popularnosti . Iako opereta tretira savremeni život Splita

i okoline,radnja je dobrim dijelom vezana za Ljubuški jer  se čitav drugi čin (

opereta ima tri čina i traje oko tri sata ) odigrava u kući Salke Salkovića ( Sadika

Sadikovića ) na Žabljaku . Među Dalmatincima je tada , 1928. godine , kada je Sado

bio na vrhuncu slave kružila krilatica da ” Sado liči sve ” .Kruna njegovog profesionalnog rada je knjiga < Narodno zdravlje > izdata 1928.

godine . Pored nekoliko općih savjeta , u knjizi su jasno i jednostavno date  upute

za liječenje ljekovitim biljem preko tri stotine bolesti,upute za njegu djeteta i

trudnice i liječenje vodom,zrakom i suncem.Pored savjeta kako se primjenjuju

najstariji kućni lijekovi ( mlijeko , med , sirće , ulje , crni luk , bijeli luk ,

kupus i ilovača ) , Sado se posebno osvrće na opis i sabiranje oko stotinu

ljekovitih trava i njihovu primjenu kod različitih bolesti .U seriji od 28 članaka < Kako da uščuvaš snagu , zdravlje i dug život > Sado je u <

Jugoslavenskom listu > od januara do decembra 1929. godine iznio niz vrlo jasnih i

većinom i danas prihvatljivih preporuka , uputa i savjeta o čuvanju zdravlja kao

najvećeg blaga . Teme tih napisa bile su gripa , nahlada , odmor , san , njega

tijela , dijeta , disajna gimnastika , gojaznost , ishrana , itd .Od rane mladosti do kraja života , u periodu od preko 5o godina ,liječio je

bolesnike ljekovitim travama i u tome je bio i ostao nenadmašen .        Preselio je na ahiret , nakon dužeg bolovanja , 2. aprila 1940. godine u

svojoj kući na Žabljaku . Na dženazi je govorio Ali ef.Orman , predsjednik

mjesnog odbora < Gajreta > . Sahranjen je u haremu Vrbica .        Sadik ef.Sadiković je iza sebe ostavio sinove Šerifa i Šefika i kćeri Pašu ,

Hatidžu , Sumu i Šerifu .

Vidić VP . Sadik Sadiković-narodni ljekar iz Ljubuškog . Večernja Pošta 1927 ; 1849-1852 .

Moravec P . Rad i život čudotvorca iz Ljubuškog . Večernja Pošta 1927 ; 1839 :

3.R. M. Kod narodnog ljekara Sadika Sadikovića . Jugoslavenski list 1929 ;

24 .Gujić K. U sobi za pregled bolesnika . Jugoslavenski list 1929 ;

81.Anon. Sade Sadiković . O suzbijanju gripe . Jugoslavenski list 1929 ;

43 .        Jugoslavenski list 1928 ; 133 .S. Lažni liječnik Sadiković u Prnjavoru . Jugoslavenski list 1928 ; 247 : 2 .Anon . Sadiković Muharem , ljekar travama , dospio je u zatvor . Jugoslavenska pošta

1934 ; 1463 :

7 .        Anon .Vijesti . Jugoslavenska pošta 1935 ; 1841 :

3 .         Anon. Sarajevski Sade Sadiković ranjen nožem.Jugoslavenska pošta 1936 ;

2124 : 5 .Bazala V . Samouki liječnici . Zagreb : Škola narodnog zdravlja < Andrija Štampar >

, 1936 : 323 .

 

HALID SADIKOVIĆ

958 Posjeta 4 Posjeta danas
News Reporter