Šta s narodom se mojim dogodi. Kud će, tužni, i lijepi, diljem čega tijelo svoje rasut, svoju dušu. U zametku, na prsima, tek prohodali, jablani viti, i sjajni, pregorjeli, narod moj jedini.

ARS MEA Ranih sedamdesetih u Ljubuškom: Mile i Diana, Zdravko i Miro, Dževad i Neđo, i Slobo, i moja malenkost – književna grupa kojom bi se mogla podičiti i mnogo veća mjesta od mjesta našega.

Kao sve što vridi, neznano je otkud stiže. Ta voda, pored koje rastoh. Vrijeme teklo, i preteklo, a ona vazda ista, ista kao što je prvi put potekla. Naša Gujista. S njom ugašene uvijek žeđi, uvijek obraza čista…

Objavljeno na ljubusaci.com, 16.januara 2008, Klikova: 1566 Kad bolje promislim, sve što sam radio u posljednjih desetak godina moglo bi se svesti pod naznaku: skupljanje rasutoga glasa. Da, upravo tako: Skupljanje glasa koji se rasuo početkom devedesetih, kad je otpočela naša nesreća,…

Kategorija: Munib Delalic Objavljeno petak, 07 Decembar 2007 10:45 Klikova: 1644           Zapravo, za mene je moj zavičaj moj otac. Otac Zijo, koji je nedavno navršio osamdeset godina. A šta su ti godine, moj sine, znao bi kazati; kao…

Izdahnula i česma moga djetinjstva. S nje više ne teče voda, s koje je stalno, više od stotinu godina tekla. I kad nigdje u gradu nije bilo vode s nje je voda tekla.