Pjesme iz zbirke poezije Muniba Delalića Povratak u Ljubuški knjiga neusporedivih uspomena, govorili glumci: Diana Ondelj Maksumić i Nedžad Maksumić Munib Delalić rodio se 1950. u Ljubuškom. Diplomirao historiju jugoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Živio i radio u Mostaru. Od 1993. živi u Norveškoj, u Oslu….
Svi kažu: kafana, Fejzina. A ja kažem: čitaonica, ćitovnica. Mjesto starih dana. Mjesto lijepih uspomena. Mjesto čitanja gdje
Kategorija: Munib Delalic Objavljeno petak, 07 Decembar 2007 10:45 Klikova: 1644 Zapravo, za mene je moj zavičaj moj otac. Otac Zijo, koji je nedavno navršio osamdeset godina. A šta su ti godine, moj sine, znao bi kazati; kao da je jučer bilo kad…
U AVLIJI, U LJUBUŠKOM Zamišljam avliju u Ljubuškom, ispred stare roditeljske kuće, onakvu kakva je uvijek bila: ljeto je, u avliji svi moji, majka, stričevi i strine, tetka iz Pobrišća, pokraj nje joj majka, naša pahuljica, rodice i rođaci, pod odrinom sjede;…
Šta s narodom se mojim dogodi. Kud će, tužni, i lijepi, diljem čega tijelo svoje rasut, svoju dušu. U zametku, na prsima, tek prohodali, jablani viti, i sjajni, pregorjeli, narod moj jedini.
ARS MEA Ranih sedamdesetih u Ljubuškom: Mile i Diana, Zdravko i Miro, Dževad i Neđo, i Slobo, i moja malenkost – književna grupa kojom bi se mogla podičiti i mnogo veća mjesta od mjesta našega.
Ljeto je, te odem s Nadom,s bratom i Dianom,na Hvar,u Starigrad.II sve je,čini se,kao što je i prije bilo.Ista kuća u koju smo dolazili.Isto more.Ista riva kojom smo uvijek šetali.I kavane u koje smo zalazili.Samo Tonog i Margite ni…
Kao sve što vridi, neznano je otkud stiže. Ta voda, pored koje rastoh. Vrijeme teklo, i preteklo, a ona vazda ista, ista kao što je prvi put potekla. Naša Gujista. S njom ugašene uvijek žeđi, uvijek obraza čista…
Objavljeno na ljubusaci.com, 16.januara 2008, Klikova: 1566 Kad bolje promislim, sve što sam radio u posljednjih desetak godina moglo bi se svesti pod naznaku: skupljanje rasutoga glasa. Da, upravo tako: Skupljanje glasa koji se rasuo početkom devedesetih, kad je otpočela naša nesreća,…
Zamišljam avliju u Ljubuškom, ispred stare roditeljske kuće, onakvu kakva je uvijek bila: ljeto je, u avliji svi moji, majka, stričevi i strine, tetka iz Pobrišća, pokraj nje joj majka, naša pahuljica, rodice i rođaci, pod odrinom
