JASMINA MUSABEGOVIĆ: ZAMIRISAĆE OPET MAJČINA POGAČA

Pogaca

Mili moji,

Uzimam sebi slobodu da vas sviju oslovim onako kako vi oslovljavate svoje najmilije kada im pišete i kad oni vama pišu.Razlog je jednostavan:u ovoj nesreći,u masakru koji je zadesio goloruki narod naše domovine,svi smo postali jedna velika,ranjena i bolna porodica Bosanaca.Tu jedinstvenu porodicu ubijaju,raseljavaju,uništavaju joj gradove,naselja,bolnice,biblioteke,čak i groblja i bogomolje.Ali,ono što je najneshvatljivije i najbolnije,uništavaju i ubijaju i vas,nevinu i bezazlenu djecu.

Ubiti jedno dijete,znači ubiti čovječanstvo,odnosno njegovu čovječnost.A agresori-četnici,ustaše i bivša JNA ubijaju cijeli jedan narod i svu njegovu djecu.Zato,vi koji ste u tuđini,čuvajte se i rastite.Čuvajte svoje glave i gledajte da vam postanu što pametnije.Kad se rat završi,ta pamet će biti potrebna vašoj domovini i narodu.Ne ljutite se na nas što vam rijetko pišemo.Znamo da vam nije lahko,da je tuđina,tuđina,muhadžerluk,ali,tamo ćete sačuvati glave i pamet.Mi smo zaokupljeni nečim težim i presudnijim.Ovdje se ratuje,gine,vaši vršnjaci stradaju,i mi,prirodno mislimo na ovo što je teže:da što više slobodne domovine ostane i da se što više mladosti i djetinjstva spasi.

A vi koji ste se raspršili po cijelom svijetu,ne sanjate više daleka i nepoznata putovanja.Nema mladosti koja ne sanja da upozna daleki i nepoznati svijet,sve njegove civilizacije i kulture,sve njegove krajolike.Sanjali ste o tome,naravno,u miru,zamišljali nepoznate krajeve i daleke obale.Fašizam vas je gurnuo na putovanje koje niste ni sanjali ni željeli.Istrgao vas od vašeg doma.Rastavio od najmilijih.I vaše hodoljublje pretvorilo se u hodotrnje.I umjesto velikih putnika postali ste veliki prognanici.A prognanici ne sanjaju putovanje,oni sanjaju povratak.I povratak je vrsta putovanja.Povratak domu,svojima,i u prirodnim putovanjima je najslađi dio puta.U povratku sve svoje staze i bogaze,sve viđeno,unosimo u vlastitu riznicu kuće i duha.

Vi sada sanjate svoje domove,svoje ulice,svoje proplanke,rijeke,jezera.Sanjate svoju domovinu kao najudaljeniji i najželjeniji predio.Sanjate stabla,behar,bašče,mostove.Sanjate njene krajolike više nego njene spomenike.Možda zato što znate da je skoro sve srušeno što je činilu materijalnu kulturu naše domovine.Sanjate zemlju Bosnu kako miriše,kako vas zove i priziva.A zemlja Bosna će jednom,ponovo,iznići iz pepela.Jednom!Vi nevoljni putnici kojima je prirodni san o nepoznatom ponuđen kao prokletstvo,budite strpljivi.Mislite na vaše najmilije koji se ovdje tako krvavo bore za svaki dram zenlje Bosne,koji se bore za vaš najdraži san o putovanju:za vaš povratak.I budite časni i vrijedni.Zamirisaće opet majčina pogača,vrela pita i slatka hurmašica.Igraćete se zajedno i dijeliti namazanu snitu hljeba:i ti Alma,i ti Anka,i ti Omere,i ti Siniša…Zato,vi nevoljki patnici,slobodno sanjajte svoj san o velikom i najvećem putovanju;o povratku.Liježite sa svojim livadama,ulicama,rijekama,hladnim i bistrim kao i vaš um,trčite po bosanskim sjenovitim šumama…

Sanjajte raznoliki pejzaž Bosne,ona ne može stati ni u jedan oblik,kao ni u jedini običaj.Raznolikost je njeno jedinstvo.I samo da vam kažemo,mi zatočenici najvećeg konc-logora u historiji,mi koji živimo i bolujemo ljutu ranu fašizma isto i ljuće od Dahaua i Hirošime,mi također sanjamo te iste rijeke,šume i vode.U jedinstvenom snu o putovanju po vlastitom domovini,susrećemo se.Slobodno hodimo i dišemo po njoj.Željni je.No,u Sarajevu,željni pokreta ljudi i djeca pune tramvaje.To su naši prvi koraci,prva putovanja,iz jednog kraja grada u drugi.Ovih dana putuju i Goraždani:helikopterima eanjeni građani,branitelji i djeca prelijeću preko bosanskog neba u putovanju kroz pakao.Udžbenici su nas varali i lagali:postoje ljudi koji ne vole svoju domovinu i svoga komšiju.Otpadnici od ljudskog roda,ništa im nije sveto.Istine o njima treba hrabro da uđu ne samo u naše već u udžbenike svijeta.Nijedan čovjek koji misli poslije Aušvica i Hirošime nije isto promišljao svijet.Ni poslije ove historijske i ljudske crne rupe u Bosni,nijedan više čovjek neće isto i ne smije isto promišljati svijet.Kosmičke i sveopće su razmjere ovoga zla.Korjenito mijenjaju predodžbu o čovjeku,odnosno nečovjeku.A čovjek starinski ostaje ono pravo i uvijek isto.Čuvajmo našeg istog čovjeka,tog kosmičkog Bošnju,tolerantnog,pravednog,i upornog da u svojoj raznolikosti svih monoteističkih vjera i običaja opstane.

Izvor: Jasmina Musabegović-Naličje historije,SA 1999.

1223 Posjeta 1 Posjeta danas