Katolici na desnoj obali Neretve,u dijelu grada gdje su većinom bašče,imaju svoj hram.To je jednostavno zdanje,skromno ukrašeno unutra i svana.Pravoslavci su podigli svoje novu crkvu s moćno uzdignutom kupolom visoko na padini brda Stolac,gotovo kao simbol težnje za za vjerskom dominacijom(vlasti) nad ovim gradom.Uporedimo li je s katoličkom crkvom katolicima treba odati priznanje za skromnost,jer stvarna vlast nad gradom pripada bezbrojnim džamijama s vitkim munarama.Zvuk kršćanskih crkvenih zvona tvrdo se lomi o kamene bregove,ali kad s munara mujezini pozovu na molitvu i kad se njihovi glasovi,drhteći nad sivim kamenim krovovima,pomiješaju,onda to zvuči kao muzika kojom duša ovog grada zvoni.
Poput kvočki kad skupljaju svoje male oko sebe,postavljene su džamije u starom Mostaru.Visoko ispruženim vratovima munara mogle su nadgledati jato svojih malih kuća,iako su ove poklopljene od velikih sivih ploča.Džamijski otvoreni prozori rijetko kad su okrenuti prema ulici,obično su tako okrenute samo samo uske poškarnice,koje ne daju džamiji potpuno ratnički izgled,već je,posmatrana u cjelini,jedna takva džamija uvijek morala davati utisak lijepog zemaljskog mira.
Ali dođoše Evropljani,i među sive turske kuće,tako prisne i srodne s pustim krševitim brdima,sazidaše visoke ružne građevine s crvenim krovovima od cigle i uništiše harmoniju.Mnoge džamije sada stoje stiješnjene između ozbiljnih visokih zidova,a ponekad i njihove munare jedva da imaju slobodan pogled preko krovova.Samo posvećeni prostori njihovih harema osiguravaju im određenu udaljenost od nesnosnog pritiska novih građevina.
Stranca koji sa željezničke stanice dolazi u grad dočekat će kao prva Lakišića džamija.Pod priprostim dubokim kamenim krovom ona bi gotovo izmakla pogledu da nema divnu munaru koja se uzdiže uporedo s dva mlada jablana.Njena čedna ljepota mnogim je strancima pružila prvi nagovještaj draži ovog divljenja vrijedno grada.
Pritiješnjena novim kućama,usred grada,stoji glavna džamija zvana Karađoz-begova.Ko zna (izolovati svoj pogled od utisaka sa strane,kao kad se konju stave naočnjaci) može uživati u krasoti ove čudesne građevine.
Svijetla i vitka diže se munara u nebo i nosi na lagahnom vijencu od kamena ukrasa šerefu(doksat) s kojeg mujezin zove vjernike na molitvu.A nad tim stremi toranj,koji na svom oštrom vrhu ucrtava zlatan polumjesec u nebo.Džamiju pokriva jedno široko kube,a tri manja kubeta presvođuju prednji prostor.Kao pandan svijetloj munari,na drugoj strani svoda,uzdiže se jedan tamni čempres.Većina džamija ima jedno ili više stabala koja svojim zelenim tkanjem pružaju ljupku suprotnost kamenom miru sivih munara.U svoje grane ova stabla primaju ptice koje se predaju zaštiti svetog mjesta.Mnogim džamijama prednost daje jedna jedina vrsta ptica.Neću narušiti dostojanstvo Karađoz-begove džamije ako odam da u kruni njenog visokog tamnog čempresa stanuju bezbrojni vrapci.
Nedaleko od čempresa,u unutrašnjosti ogradnog zida,stoji šadrvan opasan starom rešetkom.Tu muslimani prije svakog namaza,pobožnog čina,uzimaju abdest.Sličan šadrvan imaju mnoge džamije.Kod nekih voda jednostavno pritječe iz potoka kroz ozidani žlijeb preko dvorišta.U svakom slučaju,mora postojati neko rješenje za pranje.Pokraj kamenih korita što hvataju vodu iz šadrvana,ili kraj otvorenih žlijebova čučnu vjernici i peru lice,vrat,usta,ruke i stopala,da čisti stupe pred Allaha.I zvučno otjecanje vode u korita i žuborenje u kamenim žljebovima stapa se s molitvom vjernika i s glasnim kujisanjem mujezina.Kad nakon molitve ljudi umuknu u ostatku dana,ili preko cijele noći,u posvećenoj tajanstvenoj tišini žubori voda bez prekida svoju bogougodnu pjesmu,ponekad uz pratnju šumnog drveća.
Unutrašnjost džamije obično je vrlo jednostavna,jer vjera zabranjuje bilo kakve slike ili idolopoklonstvo.Izreke iz Kur'ana sačinjavaju redovno jedini ukras po zidovima.Pod,na koji se stupa bez obuće,pokriven je skupim ćilimima,na kojima vjernici za vrijeme molitve klanjaju.Siromašnije džamije zadovoljavaju se prostirkama od trske.U zidu okrenutom prema Meki u jednom udubljenju nalazi se mihrab,gdje imam(hodža) predvodnik molitve ima svoje mjesto.Lijevo je kjurs(ćurs),propovjedaonica za hodžu,za propovjed,a desno mimber na kojem se samo petkom uči dova za sultana.Nasuprot mihrabu su mahfile,balkon s koga mujezin asistira imamu.
Tri vjere otimaju se o slavodobitno zvanje graditelja Karađoz-begove džamije.Katolici je drže za nekadašnji kršćanski hram i kažu da je u jednoj zidnoj niši skrivena ikona Sv.Mihajla.tek kada džamija postane Hristova crkva,niša će izaći na svjetlo dana.Privrženici pravoslavne vjere drže je za staru pravoslavnu crkvu. A muslimani tvrde da ju je sazidala jedna bogata žena,inatljiva Fatima-kaduna,sa svojom prijateljicom,ženom Šarića,kao hram Allahov.
Manje sumnjivo izgleda prihvatanje tvrdnje da je glavnu džamiju osnovao Karađoz-beg,a da je Fatima-kaduna podigla drugu džamiju u glavnoj ulici prema sjevernom izlazu grada,koju mnogi nazivaju mahalom Fatima-kadune.Prema samom načinu izgradnje munare može se prilično sigurno doći do takvog zaključka.U horizontalnom kroju,munara nije,kao ostale,mnogougaona,nego četverougaona i,manje je vitka i visoka.Žena muslimanka nije baš smjela dozvoliti sebi da zida u istom obliku kao muškarac.A i sličnost ove munare sa starim gradskim turskim tornjem,zdanjem koje se prema priči pripisuje,također,Fatima-kaduni podržava ovu postavku.
Najstarija džamija u Mostaru jeste Sinan-pašina džamija,koja leži na samoj Neretvi.Sagrađena je,navodno,pete godine nakon dolaska Turaka.Danas je,nažalost,već pokriva crveni krov.I ova je džamija,čini se,pod svoju zaštitu uzela jednu vrstu ptica-noćne laste,koji stanuju u pećinama stjenovite obale.
U najbližem susjedstvu ove uzdiže se Koski Mehmed-pašina džamija,u koju se dolazi s Male tepe.Čaroban je pogled sa Starog mosta na obje ove džamije.
Evropsko susjedstvo najviše zasjenjuje džamije glavne ulice.Ima jedna među njima koja bi s odgovarajućom okolicom pružala divan pogled.To je Vučjakovića džamija.Kao da je posađena u saksiju,iz jednog kamenog korita pokraj munare,raste jedna stara lipa koja se sasvim blizu privija uz munaru,i kao da time nastoji da je granama bojažljivo zagrli.
Odmah pokraj samih kula Starog mosta uzdižu se i džamije:na lijevoj obali Sultan-Selimova,a povrh nje na Velikoj tepo Čejvan-begova.S druge strane na desnoj obali je Tabačica džamija.
Džamija Čejvan-bega gubi se pored velikih evropskih kuća,tim više što je pokrivena crvenim crijepom.Mora se spomenuti jer je to džamija čavki.Kad na Veleži padne prvi snijeg,ove tamnosjajne ptice s ažutim kljunovima silaze u dolinu u velikim jatima krešteći,i okolica ove džamije postaje njihovo omiljeno boravište.U dvorištu džamije nalazi se i nekoliko starih košćela oko čijih savitljivih grana crne ptice dugo i sa svojevrsnom pobožnošću lepršaju prije nego što dotaknu crne plodove ovih posvećenih stabala.
Ova džamija ima bogatije opremljenu unutrašnjost nego bilo koja džamija u Mostaru.Polihromni svod,jedna rijetkost u arapskom stilu,i primitivna zidna slikarija s jakim bojama izrađeni su s pravim orijentalnim ukusom.
Tabačica džamija jeste džamija tabačkog esnafa,jedna od malobrojnih džamija koje nemaju harema,pa ni najmanjeg dvorišta.
Tako je radna atmosfera gotovo dio nje.Pod istim krovom,upravo kod munare,nalazi se jedan turski dućan,a nekoliko koraka od ulaza kovači imaju svoje bijedne kovačnice.Odmah uz zadnji zid okreće se mlinski točak,i na malom skrovitom mjestu između džamije i kule Starog mosta tabaci siu iskopavali svoje krečne jame u zemlji.
Vrlo lijep položaj ima Nezir-agina džamija na rubu Mlinarske četvrti na vodopadima Radobolje.
Najpovoljniji položaj ima Šarića džamija na južnom izlazu glavne ulice Mostara.Ona odaje utisak veličine koji premašuje njene stvarne mjere.Njenu okolicu prema gradu nije dotakao strani utjecaj,i od Južnog logora do njenih zidova proteže se veliki turski harem.Predvorje džamije bogato je drvećem,osobito sprijeda gdje priroda svojom zelenom građom najljupkije podražava oličje džamije.Iz širokog lipovog granja diže se tamna munara čempresa,a iza džamije stoji isto tako jedan čempres-prastaro drvo.Navodno je još jedno takvo stablo stajalo pored ovog,ali se samo srušilo na dan kad su Austrijanci ušli u Mostar.Njegov vrh pri padu okrenuo se u pravcu Pravoslavne crkve.Razvila se,sada već poluzaboravljena,priča o ovom događaju,da se o njoj teško raspitivati.Završava se otprilike ovako:“…kad i drugo stablo padne,s islamom će u ovoj zemlji biti svršeno.“Pad čempresa lahko se može objasniti kao prirodni slučaj,koji uostalom nije ništa manje čudan nego i priča.Uporna borba onog stabla protiv insekata,krasca,trajala je dulje nego prepirka islama sa kršćanstvom o prvenstvu.
Svake godine kad bi drvo ojačalo za jedan prsten,i kad se mislilo da je sad dovoljno snažno da odoli manevru,bubine larve bušile bi nove hodnike u njegovom tijelu.Poslije bezbroj ovakvih napada stablo je konačno beživotno palo na zemlju.U krunama drveća Šarića džamije stanuje mnogo vrabaca i kumri.Zapravo,džamija kumri jeste Kotlina džamija,mali skromni hram nedaleko od Šarića džamije.To je jedna od onih malih džamija koje nemaju berat,stoga ni posebnu dozvolu da postave mimber,zato i nemaju visoku munaru,nego samo nizak tornjić u ogradnom zidu s kojeg mujezin kujiše.One otprilike odgovaraju kršćanskim kapelama.I stara košćela u dvorištu Kotline džamije smjerno drži jednu veliku granu,suhu i bez lišća kako bi tokom cijelog ljeta bila na usluzi kumrama koje ne sjede rado u lišću.
S druge strane,na drugoj obali Otuzevića džamija zatvara grad.Ova džamija i njen harem bez ikakvog su zelenila,jer blisko brdo Hum veći dio dana zatvara put sunčevim zrakama.Zbog toga ova džamija u poređenju s većinom drugih izgleda naročito ozbiljna i stroga.
Prema Katoličkoj crkvi u staroj četvrti na padini Huma stoji Derviš-pašina džamija s čarobno zaraslim haremom.
Lafinova džamija čudna je osobito po svom haremu.Tamo divlji bršljan na visokim stablima i bašlucima stvara izvanredne ukrase.
Još dalje ka dolini Radobolje stoji jedna vrlo stara džamija,čija se munara već opasno nagnula.Sa svojim zaraslim haremom ona je kao izrezak iz priča „Hiljadu i jedne noći“.Dva prastara oraha šire svoje granje nad haremom i krovom džamije.I kad bi bila manje lijepa,pristajao bi joj visok rang među džamijama Mostara,jer je to džamija slavuja.Iz gustog grmlja ovog harema odjekuju u blagim proljetnim noćima ljupke pjesme slavuja,koje nalaze odziv u nebrojenim grlima nad baščama Mostara i cjelom dolinom Radobolje.
Ne smije se previdjeti jedna džamija koja usred polja i bašči stoji sasvim napuštena.Tamo se uskim tratinama stiže preskačući preko vodenih jaraka.Ljudi su zapravo njeno ime već zaboravili i daju joj prilično opći naziv:Vakufska džamija.Otvara se samo petkom.Ako se nekim drugim danom dođe na ovo usamljeno mjesto i načas pogleda u Radobolju,u kojoj se ogleda munara pored slike nekoliko jablanova,postepeno se gubi vlast nad dušom,tako da je tek buđenje put povratka u stvarnost.
Trebalo bi spomenuti još mnoge džamije,jer ima ih u Mostaru preko trideset.Svaka od njih ima primamljivu osobenost i svaka doprinosi čarobnoj draži ovog,još uvijek,istočnjačkog grada.
Izvor:Robert Michel:MOSTAR 1908;Dobra knjiga-Sarajevo,2006.godine
Pripremio:Kemal Mahić
