Mehmed-beg Kapetanović: POSLOVICE (izbor)

Mehmed beg

Ako hoćeš da si dobar, ne čini drugom što tebi nije drago.

Ako je i kusasta munara, na njoj je Čišić mujezin.

Ako neće „nećo“,hoće „hoćo“.

Ako sam ti dao kravu,nijesam ti dao moga pašnjaka.

Bijedi je svak dužan.

Bogat je ko u drugoga ne ište.

Bolje je dati deseterici, nego u jednog iskati.

Bolje je leći bez večere, nego s dugom ustati.

Bostandžiji se bostan ne prodaje.

Crven kao planinka.

Čim se koza diči,tim se ovca srami.

Čuvaj se dok ti nijesu rekli „šaronja“.

Da ih je za njivom koliko za sinijom,lahko bi se obradilo.

Da je raži koliko je laži, ne bi svijet gladovao.

Dobar sir, al’ je šteta što je u pasjoj mješini.

Dok srce ne zažali, oko ne zaplače.

Dokopao se kao ćelav kape.

Dug i tuga-brat i sestra.

Dva pehlivana na jednom užetu igrat’ ne mogu.

Gdje nevolja ruča,tu i tuga večera.

Gdje se ati biju,magarci mrtvi ostaju.

Gdje velika zvona zvone,ondje malo Boga mole.

Gledaj majku pa joj uzmi ćerku.

Gojit’ zmiju u njedrima.

Grijeh jednoga sve selo plaća.

Hercegovina je mnoge zemlje naselila, a sebe nije raselila.

Ili kučku ubit’ ili lonac razbit’.

Iz prazne kuće i miši bježe.

Izmamio bi od jalove koze mlijeka.

 

Iz mnogo je peći kruha jeo.

Ja se utopio u moru,ja u potoku,jednako je.

Jedno jaje snijela,vas komšiluk smela.

Jednu reci,dvije čuj.

Jezik ženu bije.

Kaca kacu prodaje,sestra sestru udaje.

Kad je u selu pir, i koza rep nadigne.

Kao da se ni na Bajram najeo nije.

Lahko je kazati drugome,ama je mučno sebi.

Lud je ko misli da nejma neprijatelja.

Mahnit pomahnitati ne može.

Mrtav mrtva nositi ne more.

Mujo umro,Bojčić obolio,sam Alija vojevat’ ne može.

Najela se gladnica,nazvala se banica.

Ne čuju mu uši što mu usta govore.

Ne gori obraz od sunca već od poštenih lica.

Ne kaži sve što znaš,ne čini sve što možeš,ne vjeruj sve što čuješ!

Nejma lova bez starog garova.

Ne plači za mrtvim,već za živim.

Ne vise nigdje kolači o drači.

Ne vjeruj onome koji se mnogo kune.

Ne zna lud za šalu.

Ni u gori zla ne govori.

Nije čuvena kao viđena.

Nije siromah ko nije nikad ništa imao,već je siromah koji je imao pa nejma.

Nije sve kvocati već treba i jaja nositi.

Nikad vrana sokola ne leže.

Niko ne zna šta je svoja majka.

Njiva plače za težakom.

Oči su svjedok, a ne uši.

Oženi ga da ne pjeva.

Pametan misli što govori,a lud govori ono što misli.

Podaj rukom,traži nogom.

Prijatelj u oči,a neprijatelj u noge gleda.

Prođi se starog berbera i mladog hećima.

Putu roka nejma.

Ružna se riječ ne zaboravlja.

Sir od ovce,mlijeko od koze,a maslo od krave.

S jednim se volom orati ne može.

Skupio se kao ljubuški dužnik.

Slava i propast jedno za drugim ide.

Soko se ne ženi,vila se ne udaje.

Svadile se žene za tuđe tele.

Svakom svoje,pa mirna Bosna.

Svašta će doteći,a pameti nigda.

Što ide-doći će.

Što je ruha na njemu je,što je kruha u njemu je.

Šuti djevom,šuti nevom-ja kad ću govoriti?

Tko je zao kod kuće,na putu je još gori.

Tko mnogo obećaje,malo daje.

Tko poskoči,taj i doskoči.

Top puče,Bajram prođe.

Udatoj curi i prodanoj kući,mnogo je mušterija.

U jedno oko ćorav, a drugim ne vidi.

U jeziku je i med i jed.

U slozi je snaga.

Uzdiše ko siroče za materom.

Više ga je u grobu nego na zemlji.

Zanat je u nevolji najbolji pomoćnik.

Zlu se ukloni,dobru se pokloni.

 

Izvor:Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak:Basne i poslovice,SA 1996.

Odabrao:Kemal Mahić

326 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter